Nakon skoro dvije godine života i rada u Bosni i Hercegovini, Esther Garcia Fransioli kaže da je jedna od najvažnijih ovdje naučenih lekcija kako postupati u osjetljivim situacijama koje su česte u ovoj postratnoj zemlji. Brojni razvojni izazovi i izuzetno kompleksne političke prilike ponekad otežavaju njen posao službenika za mlade i rodnu ravnopravnost u agenciji UN Women, ali je isto tako čine i spremljenijom za šta god odabere raditi u budućnosti.

Iako je provela većinu života u Madridu, Esther se smatra istinskom građankom svijeta. Rođena u mješanoj porodici (majka iz Švicarske, otac iz Španije) pohađala je internacionalne škole i naučila govoriti pet jezika. U djetinjstvu i ranoj mladosti, svaki dan je komunicirala na tri jezika (njemački u školi, dok su se u kući prčali italijanski i španski). Uz ove utjecaje uskoro je došla i ljubav prema putovanju i posmatranje društvenih prilika u različitim zajednicama.

“Počela sam volontirati sa 16 godina kada sam pomagala djeci pod rizikom socijalne isključenosti u pisanju zadaća. To je bilo moje prvo iskustvo sa volontiranjem , a 15 godina kasnije još uvijek se time bavim,” kaže Esther prisjećajući se svog prvog iskustva sa socijalno ugroženim grupama, što je danas njeno područje stručnosti.

U vrijeme studiranja psihologije, Esther je volontirala u malom i izolovanom mjestu u Peruu gdje je radila sa djecom uzrasta od 3 do 5 godina i organizovala edukativne sadržaje za njihove roditelje. Poslije toga otišla je u Guatemalu angažovajući se u projektu za djecu i njihove porodice čije preživljavanje u potpunosti ovisi o skupljanju i sortiranju otpada na smetljištima. Iako je ovo opisala najtežim iskustvom u svom životu, Esther je tamo provela godinu dana radeći sa većinom nepismenom djecom i mladima koji ne pohađaju škole i žive u ekstremnom siromaštvu. Učila ih je da pišu i čitaju, a dodatno je organizovala i edukativne obuke za žene iz ruralnih područja.

“Kada sam se vratila kući, odlučila sam upisati magistarski studij u polju međunarodnog razvoja. U toku studija sam radila za Save The Children, a potom i u organizaciji ‘Doktori svijeta’ sa kojom sam otišla u Mauritaniju, Afrika. Tamo sam koordinirala kampanju podizanja svjesti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Ovo je bilo sjajno iskustvo. Bila sam u drugom najvećem gradu u ovoj zemlji i svakodnevno sam radila sa predstavnicima velikog broja različitih grupa, od djece do seksualnih radnika, žena, nastavnika, itd.,” opisuje Elizabet svoje iskustvo u Zapadnoj Africi.

Nakon Južne Amerike, vratila se u Madrid i prihvatila mjesto koordinatora lokalnog skloništa za žrtve rodno zasnovanog nasilja.  Pored rada sa ženama, posebno je bila zadovoljna prilikom baviti se i često marginalizovanim žrtvama ove vrste nasilja, djecom.

U ljeto 2009. godine, Esther je dobila ponudu Volontera Ujedinjenih naroda za mjesto službenika za mlade i rodnu ravnopravnost u nekadašnjem UNIFEM-u (nedavno preimenovan u UN Women). “Bila sam presretna kada su mi javili da sam odabrana,” kaže Esther za svoju trenutnu poziciju i dodaje da u to vrijeme nije puno toga znala o Sarajevu osim onoga što se sjećala sa vijesti u toku rata.

U avgustu te godine već je bila na svom novom poslu u UNIFEM-u koji se oslanjao na Estherino iskustvo sa mladima i lokalnim organizacijama kako bi osigurali da je fokus programa u BiH na mladima. Uspostavila je partnerske odnose sa omladinskim organizacijama i uključila se u projekte s ciljem podizanja svjesti javnosti o rodno zasnovanom nasilju.  Sada radi na zajedničkoj inicijativi triju agencija (UN Women, Volonteri UN-a i Populacijski fond UN-a) koje žele razviti metodologiju širenja znanja o rodno zasnovanom nasilju među mladima.

“Zaista sam zadovoljna ovim iskustvom i vrlo sam sretna životom ovdje. Jako mi se sviđa Sarajevo i ostatak Bosne i Hercegovine. Izlazim sa prijateljima, putujem svuda po regiji. Ovo je dobro mjesto gdje mogu raditi stvari koje volim, kao što je skijanje,” dodaje Esther. Istovremeno je priznala da još uvijek zna biti iznenađena time koliko politika igra veliku ulogu u svakom polju u BiH, uljučujući mlade i rodnu ravnopravnost.

“Od samog početka uživam veliku podršku UNV ureda u Sarajevu i osjećam se dijelom UNV porodice. To mi se sviđa,” zaključuje Esther.