Natasa (u sredini) sa prijateljimaSame riječi su jednostavno nedovoljne da bi se opisalo izuzetno iskustvo života i rada u Afganistanu, kaže UN volonterka Nataša Mitrović koja se prije par mjeseci pridružila UN misiji u ovoj zemlji (UNAMA).

Nataša je rođena u Bosni i Hercegovini gdje je dugi niz godina radila u međunarodnim organizacijama. Prvi takav posao dobila je 1996. godine u Organizaciji za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) gdje je bila angažovana na organizaciji prvih poslijeratnih opštinskih i opštih izbora. Dvije godine kasnije prešla je u Misiju Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini (UNMIBH) obavljajući prevodilačke i kadrovske poslove u nekoliko različitih gradova. Kada je UNMIBH okončao svoj mandate krajem 2002. godine, pridružila se Policijskoj misiji Evropske unije u kojoj je provela 7 godina.

Jedna od stvari koje Natašu posebno privlače radu za Ujedinjene narode je raznolikost ovog međunarodnog okruženja koje čine ljudi najrazličitijih socijalnih, ekonomskih i nacionalnih obilježja. Ovo je bio jedan od razloga radi kojeg se pridružila programu Volontera UN-a i rado prihvatila ponuđenu poziciju u Afganistanu.

“Razlog zbog kojeg sam prihvatila ovaj posao je prilika da steknem novo i dragocjeno iskustvo, da putujem i upoznam nove ljude. (…) Radim sa ljudima toliko različitih nacionalnosti i to je nešto što mi se generalno sviđa kada je u pitanju UN koji osobi pruža istinski jedinstvenu priliku da radi sa ljudima iz cijelog svijeta, uči o novim kulturama, iskuša nove ukuse i upozna se sa novim običajima.”

Nataša radi kao administrativni asistent u jedinici za održavanje u sjedištu UNAMA u Kabulu. Cijelo ovo iskustvo - od rada i života u UN kampu do izloženosti drastično drugačijoj kulturi – za nju je neprocjenjivo. “U srcu sam misije,” dodaje sa očiglednim osjećajem ponosa.

Jedinica za održavanje vodi računa o tome da sve u UN kampu u Kabulu glatko funkcioniše. Nataša i njene kolege zaduženi su za održavanje svih postrojenja i objekata, te brojnih stambenih jedinica u kojima živi osoblje UNAMA, kao i radnici drugih UN agencija koje djeluju u Afganistanu i pripadnici Misije iz terenskih ureda koji privremeno borave u Kabulu. Instalateri, stolari, moleri, vrtlari, električari i drugi radnici na održavanju naporno rade kako bi omogućili što ugodnije životne uslove u kampu, što sigurno djelomično smanjuje pritisak usljed vrlo ograničenog kretanja i teških sigurnosnih uslova.

Do sada se Nataša vrlo dobro nosila sa životom u kampu. Ono što joj pomaže da spriječi nakupljanje pretjeranog stresa je činjenica da ona istinski uživa u svom poslu i prilike koje ima za dalje profesionalno napredovanje. “Svakodnevno učim nešto novo. Ranije nikada nisam radila na administrativnim poslovima u odjelima za održavanje, a UNAMA je jedna od nekolicine UN-ovih misija u kojima osoblje živi unutar kampa. Također imam priliku vidjeti kako i drugi odjeli rade.  Pohađala sam nekoliko obuka, kao što je obuka u procedurama nabavki, iz polja komunikacija i pružanju usluga usmjerenih na klijente, itd.”

Ključ, kaže Nataša, je u pažljivom održavanju balansa između poslovnog i privatnog života, što zasigurno nije jednostavno kada se oba odvijaju na istoj lokaciji. Vikende provodi sa prijateljima, od kojih su mnogi sa Balkana, i nakon nešto više od tri mjeseca već se osjeća dijelom zajednice.

Natašina porodica živi u Bosni i Herecegovini, a odvojenost od njih je najteži dio ovog iskustva. “Rad u misiji znači odvojenost od porodice, doma, svega što znate i što vam je poznato. Podnosim veliku žrtvu, ali vjerujem da činim pravu stvar pomažući na ovaj način i sebi i drugima. Ovo što sam do sada iskusila je vrlo posebno, a ujedno i vrlo teško za objasniti.”

Uvijek vođena osjećajem velike vrijednosti rada u mirovnim operacijama Ujedinjenih naroda, Nataša kaže da je to nešto što vam se ili sviđa ili ne, istovremeno izuzetno i teško za izdržati. “Mislim da rad u bilo kojoj UN misiji zahtijeva veliku predanosti; međutim, jednom kada počnete raditi za UN nije jednostavno prestati. Afganistan nije siguran, što dodatno stvara pritisak. S druge strane, osjećate se dijelom velike UN porodice, dijelite svoj život sa ljudima iz cijelog svijeta i uvijek se nanovo iznenadite kako je jednostavno slagati se sa osobama koje pripadaju tako drugačijim kulturama od vaše. UN povezuje ljude na vrlo specifičan način i pruža osjećaj uvažavanja.”