Volontiranje u Bosni i Hercegovini samo je djelimično uređeno zakonom.

U periodu od 2004. do 2008. godine, sektor civilnog društva u Bosni i Hercegovini realizovao je niz promotivnih i zagovaračkih aktivnosti s ciljem da upozna javnost sa potrebom za uspostavljanje zakonskog okvira volonterizma.
Ove aktivnosti su rezultirale i uspostavljanjem radne grupe koja je radila na izradi i promociji jedne od mogućih zakonskih rješenja na nivou BiH. Ova grupa je okupljala predstavnike raznih domaćih i međunarodnih organizacija.

Nažalost, iako je kreiran prednacrt Zakona o dobrovoljnom radu (volonterizmu), do današnjeg dana nikakvi pomaci nisu ostvareni ka uključivanju ovog zakona u parlamentarnu proceduru na državnom nivou.

Zahvaljujući naporima mladih aktivista i volontera, u 2008. godini entitetske vlasti Republike Srpske formalno su usvojile Zakon o volontiranju. Međutim, i pored ovog uspjeha, volonteri i organizacije civilnog društva nastavljaju svoj angažman u ovoj oblasti, obzirom da i dalje postoje izazovi u provedbi ovog Zakona.

Na državnom i nivou Federacije Bosne i Hercegovine, civilno društvo i pojedinci u vlastima nastavljaju sa svojim aktivnosti s ciljem osiguravanja zakonskog okvira koji bi formalno priznao i zaštito volonterizam i volontere.

Radna grupa u sastavu predstavnika UNV-a, domaćih i stranih organizacija, i vlasti razvili su nacrt zakona. Nažalost, uprkos ovim naporima, do sada nije postignut značajan napredak ka osiguravanju parlamentarne podrške ovom zakonu na državnom i entitetskom nivou u Federaciji BiH.

Zašto nam treba zakon o volontiranju?
Volonterizam nije posebno popularan ili dobro shvaćen koncept u Bosni i Hercegovini, što potvrđuje i niska zastupljenost formalnog volonterizma koji je u 2009. godini iznosio 4,5% od cjelokupnog stanovništva. Postoji dosta razloga za ovakvu situaciju, od nasljeđa starog komunističkog režima u kojem je „prinudni besplatni rad“ često bio definisan kao volonterizam, do krhke ekonomije i visoke stope nezaposlenosti koja je među najvišima u cijeloj Evropi. U takvom okruženju, teško je očekivati značajan porast u broju volontera bez većeg društvenog i zakonskog priznanja važnosti volontiranja.

Tako zakonski okvir za volontiranje pomaže da se stvori osnova za sigurno društveno okruženje u kojem je moguć razvoj volonterizma, spriječe moguće zloupotrebe i iskorištavanje volontera i/li organizacija koje angažuju volontere, te da se definišu prava i obaveze svih osoba i grupa koje učestvuju u organizovanim volonterskim aktivnostima.

Bez zakona o volontiranju u oba entitea i na državnom nivou, nema ni zajedničke definicije o volontiranju. Ovakva neusklađenost daje priliku za nerazumjevanje volonterizma i moguće zloupotrebe volontera ili statusa volontera, u ovisnosti od toga gdje žive ili volontiraju u Bosni i Hercegovini.